Za sve informacije javite se na 095/504-5284 ili na kristijankolega@gmail.com

Nekoliko riječi o knjizi i tehnici samoozdravljenja :

Ljudskom biću današnjice bolest predstavlja jedan od najvećih problema i uzrokom je tjeskobe praktički svim uzrastima. Većina nas ima osjećaj bespomoćnosti pred naletima opsežnog broja poremećaja, virusa ili genetskih oboljenja i raznim mogućnostima ispaštanja od bolova i invaliditeta. Bolesti smanjuju kvalitetu i trajanje života i često se dogodi da osim bolesnika ispaštaju i osobe koje su dio njegove obitelji i svakodnevnog života.
Težak zadatak moderne medicine uvijek je bio pronaći uzrok bolesti kako bi je uspješno eliminirali. Ukoliko, npr., pijemo zatrovanu vodu, zbog čega nas boli trbuh i imamo probavne smetnje, uzimati lijek protiv bolova u trbuhu bio bi samo dio rješenja, jer nismo shvatili koji je pravi uzrok. Na taj način, samo tretiramo simptome, dok pravi uzrok i dalje postoji i prijeti novim simptomima. Moderna medicina još uvijek ne poznaje korjenski uzrok niti jedne bolesti. Taj pokus može uraditi svatko; pitajte svoga liječnika koji je uzrok neke bolesti (po vašem izboru). Na njegov odgovor pokušajte postaviti pitanje: «A koji je uzrok tome?» Ako ste prehlađeni, kišete, kašljete i imate manjak energije u tijelu, liječnik vam može reći da vam je oslabio imunitet i da su to simptomi te slabosti. Vi dalje pitajte što je uzrokovalo pad imuniteta i kako to imunitet pada, koje su zakonitosti tih promjena, i uostalom, koji je kapacitet mog imuniteta?
Liječnici će vam, kao odgovor, ponuditi nekoliko mogućnosti, ali neće moći dati precizan, znanstveni odgovor koji je zasnovan na observaciji, eksperimentiranju i konzistentnim zaključcima.

Moderna medicina zasniva se isključivo na tretiranju simptoma dok je znanje o pravom, korjenskom uzroku za medicinu još uvijek tajna. Već drugo vremena široj javnosti svijeta bila je poznata teorija o tajnovitosti našeg uma, o tome kako ljudi još uvijek ne koriste puni kapacitet našeg mozga i uma. Iz toga su nikle razne pretpostavke o tome što bi se dogodilo kada bi znali koristiti puni kapacitet našeg uma. Tu su bile teorije o savršenoj memoriji, telepatiji ili čak letenju, ali jedna od najprivlačnijih teorija bila je ideja o tome kako bi mogli našim vlastitim umom spriječiti i izliječiti sve bolesti ljudskog tijela.

Te teorije sastavni su dio vedske mudrosti u obliku praktične primjene samoozdravljenja. Vedsko se znanje proučavalo i podučavalo tisućama godina, iako je u posljednjih 5 tisuća godina bilo rijetko dostupno zapadnom svijetu.

Vede nas informiraju o tome kako ljudi, osim svojih fizčkih tijela, posjeduju i istančani um. Za ovu tvrdnju nisu potrebni nikakvi drugi dokazi osim naše vlastito iskustvo. U Vedama se dalje tvrdi da je naš vlastiti um uzrokom 99% bolesti koje se mogu pojaviti u tijelu i da je osnovni mehanizam bolesti naše krivo viđenje stvari oko nas (percepcija). Na primjer, ukoliko vidimo konopac a mislimo da je zmija, doživjet ćemo iskustvo straha. Taj strah je uistinu realan, ali uzrok straha je iluzoran, odnosno tvorevina našeg vlastitog uma. Slično je i sa bolestima. Kada ne poznajemo pravi uzrok bolesti, pogrešno mislimo da je tijelo uzrokom poremećaja i da su kemijske promjene u tijelu pravi uzrok bolesnog stanja. Ali to je pogrešna dijagnoza i Vede nas informiraju o tome kako promijeniti tu dijagnozu i dobiti konkretne rezultate.

Prema Vedama, um se dijeli na dva osnovna dijela, svjesni i podsvjesni um. Svjesni um ima tri funkcije ili tri simptoma (mišljenje, osjećanje i fokus) dok se podsvjesni um koristi samo zaskladištenje i izbacivanje onoga što je pretjerano za svjesni um. One impresije koje zaboravimo ili ih se nepravilno sjećamo, postale su dio podsvjesnog uma i ta nam memorija nije dostupna putem svjesnog razmišljanja.

Zašto podsvjest skladisti negativne impresije?

Razlog tome je zaštita svjesnog uma.
Svima nam je poznata činjenica kako mala djeca imaju osjetljiv um i kako je potrebno držati ih podalje od stresnih situacija kao što je strah, nasilje, buka i zagađenje. Zamislite kako bi dijete od tri godine doživjelo seksualni odnos majke i oca. U nedostatku informacija o seksu, dijete bi najvjerovatnije doživjelo to kao neku vrst nasilja i za njega/nju to bi bilo traumatično iskustvo. Zato izbjegavamo da djeca proživljavaju takve situacije.

Na ovom primjeru možemo vidjeti kako je naš um osjetljiv na zrelost, bas poput našeg tijela. Neke tvari poput alkohola, droge i jakih lijekova koje odrasla osoba može konzumirati, malo dijete ne smije jer nije dovoljno otporno. 

Ista je stvar i sa umom djeteta.
Malo dijete nema mogućnost obrane od nasilnih impresija, i ako se dogodi da bude izloženo takvim situacijama, podsvjesni um će doslovno oduzeti svijesti te informacije i spremiti ih u svoja mračna skladista kako svjesni um ne bi doživio živčani slom.

Problem je u tome što je velika većina ljudi u posljednjih nekoliko tisućljeća bivalo izloženo velikoj količini traumatičnih iskustava u djetinjstvu, pa sada imamo generacije ljudi čija je podsvjest glavni generator ponašanja i razmišljanja.

Kada podsvjest spremi neku impresiju, ona ju pretvori u informaciju o kemijskom spoju koji je bio prisutan u tijelu za vrijeme same traume. Kemijski spoj koji se izluči u tijelu kada smo u strahu, uvijek će biti isti kada se uplašimo. To znači da za svaku emociju postoji odgovarajući kemijski spoj u tijelu. Zato možemo prepoznati strah, tugu, ljutnju, frustraciju, bespomoćnost, bezvrijednost i ostale negativne emocije. Ista je stvar i sa pozitivnim emocijama. Sve su to kemijska stanja tijela koja smo zapamtili u našem umu, i ona stanja koja su negativna i neprihvatljiva, pamti podsvjest, dok ova druga pamti svjesni um.
Svjesni um pamti memorije slika, zvukova, radnji, razgovora, kretanja, mirisa i ostalih osjetilnih sadržaja, pamti sve one osjećaje (kemijska stanja tijela) koji su podnošljivi. Zato smo sposobni sjetiti se kako smo se jučer osjećali u određenom momentu. To su sve memorije svjesnog uma.

Podsvjesni um pamti samo traume i to u obliku kemijskih spojeva (osjećaja) kojih nismo svjesni.

Ukoliko smo u djetinjstvu bili često osramoćeni, što je vrlo negativna impresija (nepodobna za prirodan rast djeteta), razvit ćemo naviku zaštite od takvih situacija. To se odvija tako da podsvjest svaki puta kada dođemo u tu situaciju, pošalje u tijelo instrukciju koje kemikalije da luči i kako da se od njih branimo. Takva navika ostaje za čitav život, i njezin karakter ostaje uvijek na nivou djeteta, jer se tada i razvila. Zato će osoba i u svojoj četrdesetoj godini osjetiti snažnu bol i bijes kada god osjeti sramotu na bilo koji način. Osjećaj niže vrijednosti, odbačenosti i tuge previše su bolni za svijest, i iako se radi samo o osjećajima, podsvjest će zaštititi svijest od tih emocija tako da koristi ljutnju, agresiju ili omalovažavanje.

Tako imamo dvije vrste emocija u svakoj stresnoj situaciji. Jedna vrsta emocija su one iz podsvjesti; to su emocije djeteta koje to doživljava po prvi put i one su previše strašne za našu svijest. Zato se zaštitimo ovim drugim emocijama kao što je ljutnja, nasilje, vrijeđanje ili osjećaj žrtve.
Što je više bilo stresnih situacija u djetinjstvu (od prve do sedme godine), to je naša potreba za zaštitom veća. Posvjesna zaštita manifestira se u vidu karaktera osobe; što nam smeta, na što smo osjetljivi, što nas ljuti, plaši, odbija i privlači, sve je to samo štit koji ima funkciju da se branimo od situacija na koje smo naučili biti osjetljivi u djetinjstvu.

Da bi se mogli uspješno štititi, potrebno su nam i napadači, inače bi taj identitet bio ugrožen (zamislite da se bojimo napada, a da nas zapravo, nitko nikad ne napada ili ugrožava). Zbog toga doživljavamo praktički svaku situaciju u životu kao potencijalnu opasnost (za tijelo ili um). Prilazeći životu na taj način uglavnom nađemo dovoljno razloga za branjenje pa je naš doživljaj svijeta većinom negativan. Zasnivamo svo naše iskustvo na iskustvima preplašenog djeteta, jer to su najjača iskustva. Tih iskustava nismo svjesni (to je važno za upamtiti) i iako spremljena u podsvjesti, ona konstantno djeluju na nas, upravo preko podsvjesnog lučenja kemikalija.

Kao što sam spomenuo, svaka emocija ili osjećaj zahtijeva od tijela da izluči određene kemikalije koje odgovaraju tom osjećaju. Na taj način mi aktivno reagiramo na svijet oko sebe. Na primjer, kada bi stajali na sred ulice i gledali kako autobus juri na nas, naše nadbubrežne žlijezde počele bi lučiti adrenalin i ostale kemikalije straha i mi bi pokrenuli naše tijelo kako bi se zaštitili od takvog kemijskog lučenja. Kada do kemijske reakcije ne bi došlo, mi bi i dalje gledali kako autobus ide prema nama, ali ne bi mogli pomaknuti tijelo jer ne bi osjetili strah (kemikalije). Stoga je bitno prepoznati koje smo to kemikalije navikli proizvoditi u određenim situacijama, jer ukoliko proizvodimo pogrešne kemikalije, pogrešno ćemo doživljavati situaciju, počinit ćemo brojne greške i život će nam biti težak. Zamislite kvalitetu svoga života kada bi stalno od konopca vidjeli zmiju…

Podsvjest, dakle, ima funkciju zaštite svijesti skladištenjem traumatičnih doživljaja. Podsvjest takoder razvija naviku zaštite, i ta navika postaje dijelom karaktera osobe. Vede taj karakter koji je zasnovan na podsvjesti nazivaju lažni ego, ili lažni ja (privremeni identitet). Podsvjest će tako skladištiti traume dok ne dođe do prezasićenosti. Tada se podsvjest prazni u tijelo.

Naše je tijelo većinom voda, a voda ima veliki kapacitet upijanja emotivnih stanja. Ono je nalik našoj podsvjesti, idealno skladište za negativne emocije, samo što je u fizičkom obliku. To će podsvjest iskoristiti za svoje rasterećenje i kada postoji previše uskladištenih negativnih impresija, bolest u tijelu je neizbježna.

Kako se to odvija?

Nas živčani sustav kontrolira većinu kemijskih promijena u našem tijelu. Od temperature do krvnog pritiska, od jačine imuniteta do jačine probave, sve kemijske promjene u tijelu odvijaju se van naše svjesne kontrole. Razlog tome je nepoznavanje tehnike kontroliranja tih zbivanja. Kada naša podsvjest pošalje signal prepterećenosti, živčani sustav će upisati to u tijelo tako da uskrati protok kisika određenim stanicama. Stanice tijela ne mogu ni trenutka živjeti bez kisika i ukoliko živčani sustav uskrati samo 2%, mi ćemo doživljavati bolove i poremećaje u tom dijelu tijela. Svaka bolest u tijelu uzrokovana je slabim protokom kisika u krvi. Stanice koje su zahvaćene ponašat ce se tako da nam se da do znanja da postoji neki problem u umu i da ga treba riješiti. Dovoljno je da hipofiza dobije par posto manje kisika i čitav niz poremećaja u lučenjima izazvati će čitav niz simptoma i bolesti. Tretiranje tih simptoma i bolova je besmisleno ukoliko nam je poznat pravi uzrok. Tijelo je sposobno proizvesti beskonačan niz simptoma i bolova, ali uzrok je uvijek jedan-nedostatak kisika zbog opterećenosti podsvjesti.

Kada bi zaustavili utjecaj podsvjesti na naše tijelo, simptomi bi automatski nestali. U mom višegodisnjem iskustvu liječenja metodom samoozdravljenja vidio sam da se kod većine pacijenata simptomi bolesti povuku u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, negdje između 5 minuta i pola sata. To je zaista zadivljujuće, ali i potpuno logično, jer ukoliko je glavni uzrok nedostatak kisika, čim kisik napoji bolesne stanice, one ožive i simptomi bolesti nestanu.
Da bi zaustavili utjecaj podsvjesti, potrebno je naučiti metodu ulaženja u našu podsvjest. Metoda je jednostavna i praktična i svatko je može naučiti. Iako je na početku potrebno neko vodstvo osobe koja je iskusnija od nas u čisćenju podsvjesti, za vrlo kratko vrijeme svatko nauči samostalno čistiti nepoželjne navike razmišljanja i osjećanja. Kao rezultat, sve bolesti nestaju i naši zivotni problemi transformiraju se u nešto povoljno, poželjno i puno zadovoljstva.

Pozivam vas da prisustvujete seminarima o Samoozdravljenju, gdje ću osim samog predavanja, demonstrirati na dobrovoljcima kako brzo i efikasno djeluje ova tehnika. Svi prisutni moći će vidjeti praktične dijelove tehnike i kod kuće vježbati kako na samom sebi, tako i na drugim ljudima. Tehnika samoiscjeljenja nije nikakva mistika, već jednostavno poznavanje već postojećih zakona prirode i pravilno korištenje tih zakona. To je poput govora, hodanja ili plivanja. Ukoliko se pravilno nauči, uspješno nam služi čitav život, i ja sam spreman to demonstrirati na samom seminaru.
Unaprijed hvala,

Kristijan Kolega (Kakudmi das)